Rastanci

Svi mi imamo iskustva da smo se tužno ili ružno rastajali s nekim koga smo voljeli odnosno koji su nas voljeli. Jedan dan se grlite i ljubite, poštujete, a već sljedeći ili dan iza njega potpuni ste stranci. Ponekad je taj jaz toliki da često sve preraste i u mržnju te osobe prema vama iako je vi možda još uvijek volite. Koliko ste puta dopustili drugima da vas uvrijede, ponize... Gdje se izgubi ta ljubav u samo dan, dva... Zanimljivo je da mi nerijetko i dalje volimo ljude koji su nas povrijedili.
Cijeli naš život prožet je lijepim i ružnim događajima. I vidim ljude koji su nesretni. Vidim ljude koji su pali jednom i ustali, kada su drugi puta pali možda više nisu imali snage, a što je s trećim padom. Ljubav je vrijedna ustajanja. No, mi smo društvena bića i nerijetko su nam potrebne osobe koje će nam pomoći ustati i dio našeg puta biti nam od pomoći, biti naši anđeli. Takve ljude trebamo prepoznati, ne treba se samosažaljevati, nego prihvatiti ruku pomoćnicu.
I ako i dalje volite one koji su vas ranili, dobro činite.

objavio goldeneye u 12. srpanj 2007 8:41:00 | 8 komentara

Ispod krošnje

Bio je sunčan dan.
Najsunčaniji od svih koje znam.
Na livadi stado ovaca bez pastira.
Cesta kojom idem duga je, a krajolik nepoznat i u isto vrijeme prekrasan.
Put se odjednom suzio.
Stao sam pod krošnje stabala koje su izgledale poput zelena kišobrana.
Malo dalje mala kućica od opeke, vrlo mala, takva da se jedan čovjek ne može uspraviti. Ušao sam unutra i dugačkim, strmim stepenicama spuštao se u tamu i hladnoću.
Odjednom jedan hodnik, pa drugi i, njih, možda pola milijuna.
Nakon prolaska jednim dugim hodnikom, poznata lica i anđeoska pjesma, koju su, kažu čuli oni koji su stajali ispod krošnje.

objavio goldeneye u 11. srpanj 2007 6:53:00 | 4 komentara

Pokušaj drugi

Dvije godine su već prošle od mog zadnjeg posta ovdje. Dobro da se sjećam i lozinke za upad :)
Kada sam prvi puta dolazio na Mojblog bio je zbog čestih kvarova na servisu blog.hr, a i u nadi da će ovdje biti i posve novih ljudi. Tada to još nije bio slučaj, pa sam osjetio da ljudi koji me komentiraju na jednom, komentiraju me i na drugom blogu. Sada su se stvari malo iskristalizirale i iako ima dosta ljudi koji piskaraju po svim blogovima, ipak su različite ekipe ovdje, na blogu i blogeru.
Mojblog, pokušaj drugi...

objavio goldeneye u 10. srpanj 2007 16:04:00 | 4 komentara

Još o Ivanu

Glede ranijih postova, za maloga je Ivana skupljeno 236 tisuća kuna. Na žiro račun 76 tisuća, a čak 160 tisuća putem poziva na broj telefona. Skupljeni iznos omogućit će i njegovoj majci da bude uz dijete i nakon operacije i tijekom rehabilitacije.

Eto toliko, to sam obećao.

objavio goldeneye u 12. kolovoz 2005 11:08:00 | 3 komentara

Završena akcija

Akcija "Ivanovi koraci" trajala je točno 15 dana. Naime, upravo toliko je bilo potrebno da ljudi dobroga srca skupe novčani iznos potreban za operaciju i rehabilitaciju 10-godišnjeg IVANA LIVAJE u Njemačkoj.  Hvala svima koji su se uključili u ovaj lanac dobrote i svoju pomoć uputili bilo putem telefonskog broja 060 600 300 bilo izravnom uplatom na žiro-račun maloga Ivana u Zagrebačkoj banci.  Akciju je pokrenuo Hrvatski katolički radio, a drago mi je da je velik broj blogera (doduše s bloga.hr) sudjelovao u ovoj humanitarnoj akciji.

Za one koji ne znaju o čemu se radi, pogledajte prošli post.

 

objavio goldeneye u 12. kolovoz 2005 9:37:00 | 0 komentara

Pomozite Ivanu!

Na Hrvatskom katoličkom radiju čuo sam jedan prilog o desetgodišnjem dječaku Ivanu Livaji, oboljelom od cerebralne paralize prvog stupnja, odnosno spastičke diplegije, a kao posljedica rizične trudnoće. Ivanu je nužan operativni zahvat s rehabilitacijom kako bi mogao prohodati. Budući da takve rehabilitacije nema u hrvatskom zdravstvu, operacija i rehabilitacije će biti obavljene u Medicinskom centru Aschau, Njemačka. Operacija je dogovorena za 30. kolovoza 2005. Troškovi operacije i 60 dana rehabilitacije iznose cca 17.000 €. Kako obitelj Livaja nije u mogućnosti platiti troškove operativnog zahvata i rehabilitacije, HKR je odlučio pomoći malom Ivanu sa željom da operacija i rehabilitacija prođu što uspješnije. U dogovoru s tvrtkom Markot.tel d.o.o. (koja se odrekla svoje dobiti) otvoren je humanitarni broj telefona 060 600 300. Pozivom na taj broj i odslušanom cijelom porukom (1 minuta) darovat ćete 6,80 kn (PDV uključen) za maloga Ivana. Osim toga, svoj novčani prilog možete uplatiti i izravno na žiro-račun otvoren u Zagrebačkoj banci, s naznakom "za Ivana Livaju". Broj žiro-računa je: 3112908914. Akcija završava nakon što se prikupi potrebnih 125.000,00 HRK + PDV, odnosno najkasnije do 15. 09. 2005.
Odlučio sam današnji post posvetiti malome Ivanu kada sam čuo njegov vapaj za pomoć u kojem jedva izgovara «molim vas pomozite mi». Kako ostati ravnodušan?!
Razglasite ovu akciju, proslijedite ovu poruku svima za koje znate da su u plemenitosti svoga srca spremni pomoći.

objavio goldeneye u 12. kolovoz 2005 7:10:00 | 0 komentara

Sila

Mogu zamisliti teško naoružanog čovjeka koji je u srcu kukavica, ... istinsko nenasilje je moguće samo ako se čovjek ničega ne plaši. 

Sila je oružje slabih; nenasilje je oružje jakih! (Mahatma Gandi)

 

objavio goldeneye u 9. lipanj 2005 11:42:00 | 3 komentara

Ono što

Ono što su nam govorili kad smo bili djeca:

Budi miran, idi polako, požuri, nemoj to dirati, pazi, sve pojedi, operi zube, pazi da se ne zaprljaš, zaprljao si se, šuti, govori kad ti kažem, moli za oproštenje, dođi ovamo, ne motaj se okolo, idi se igrati, ne smetaj, nemoj trčati, pazi da ne padneš, jesam li ti rekao da ćeš pasti, pravo ti budi, nikad ne paziš, ne znaš ti to, još si premalen, daj ja ću, već si velik, idi na spavanje, ustaj, zakasnit ćeš, zaposlen sam, snađi se sam, pokrij se, nemoj biti na suncu, izađi na sunce, punim ustima se ne govori.

Ono što smo željeli čuti kad smo bili djeca:

Volim te, lijep si, drago mi je da te imam, razgovarajmo malo o tebi, nađimo malo vremena za sebe, kako se osjećaš, tužan si, bojiš li se, zašto ti se ne da, sladak si, mekan si i savitljiv, nježan si, ispričaj mi što si pronašao, ti si sretan, sviđa mi se kako se smiješ, možeš i plakati ako hoćeš, nisi baš zadovoljan, tko te je naljutio, možeš mi reći sve što želiš, imam povjerenja u tebe, sviđaš mi se, sviđam li se ja tebi, kad ti se ne sviđam, što ti misliš o tome, drago mi je biti s tobom, želim ti nešto reći, slušam te, sviđaš mi se takav kakav jesi, dobro da smo zajedno, reci mi ako sam pogriješio.

Ako imate djecu još nije kasno za popravni ;))

objavio goldeneye u 11. travanj 2005 12:21:00 | 0 komentara

Tko sam ja

Jesam li ja ruka...
Ako nemam ruke, opet sam ja
Jesam li noga...
Ako nemam noge, opet sam ja
U nekoliko godina svaka se stanica u meni promijeni
Tijelo je kuća moja
Kad se sruši
Ja izađem
To sam ja

objavio goldeneye u 23. veljača 2005 8:59:00 | 0 komentara

Blizanci

Blizanci u maternici razgovaraju....
- Vjeruješ li u život poslije rođenja?
- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja.
- To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao?
- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati. I jesti svojim ustima. Pa zato imamo pučanu vrpcu. Kažem ti; poslije rođenja nema života.
- Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada.
- Ali, nitko se nije vratio od tamo. Život se poslije rođenja završava. Osim toga, život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.
- Mama?! Ti vjeruješ u mamu? Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek počinje....

objavio goldeneye u 11. veljača 2005 9:27:00 | 0 komentara